Gotovo
svaka trudnica oseća neku vrstu straha, barem u izvesnoj meri. Strah ima svoju
funkciju, da nas zaštiti, sačuva, upozori na opasnost. Kako u trudnoći brinemo
ne samo za naš život već i za život koji tek raste i razvija se unutar našeg
tela, javljanje emocije straha, nije neobično i razumljivo je. Takođe, strah
gotovo uvek ide uz nepoznatu situaciju, a obzirom da nikada ranije nismo
iskusile ništa ni slično, jasno je zašto je on sada tu. Čega se trudnice
najčešće plaše? Evo nekih strahova koje trudnice često navode:
- strah od
prevremenog porođaja
- strah od
mogućih komplikacija (u trudnoći i za vreme porođaja)
- strah od
bola
- strah od
gubitka kontrole
- strah od
medicinskih intervencija
- strah od
neljubaznosti osoblja
- strah da
ću ostati sama.
O ovakvim
strahovima svedoče i snovi u trudnoći. "Sanjala sam da se porađam u sedmom
mesecu i sve se tako brzo odvija da ne stižemo u porodilište", "Više
puta mi se javlja u snovima slika kako sam ostavljena sama za vreme porođaja,
bolovi su jaki, a nema nikog da mi pomogne", "Sanjala sam kako se
babica dere na mene usred porođaja, a ja ne mogu ni da se pomerim".
Svi ovi
strahovi su opravdani ukoliko se javljaju u optimalnoj meri, brizi koja će biti funkcionalna, navodeći nas na neku aktivnost. Strah će nas naterati da se interesujemo i
saznamo više o samom toku porođaja,
odvešće nas do ljudi i situacija koji će biti od koristi, pomoćiće da se na dobar način pripremimo za
porođaj, a ovladavanje strahom
pripremiće nas i na roditeljstvo koje će doneti neke nove strahove i brige. Dakle, strah ima i svoje pozitivne aspekte koje ne
treba zanemariti.
Međutim, neretko,
trudnica na ovaj strah, dodaje
strah od straha. Ona brine da će njen
strah ugroziti bebu u trudnoći ili da će ometati i iskomplikovati porođaj. Takođe,
veoma intenzivni strahovi mogu ukazivati na neke druge, skrivene nerazrešene
strahove i probleme. Na primer strah od
anestezije povezan je sa strahom od gubitka kontrole, pa osoba koja oseća ovakav strah treba da se
zapita u kojim sve situacijama se plaši da će izgubiti kontrolu i da li možda
ima opsesivnu potrebu da kontroliše baš sve u životu. Strah od bola može
ukazati na veoma nisku toleranciju na frustraciju koja se odražava i u drugim
situacijama diskomfora. Trudnoća je prilika da se pozabavimo nekim skrivenim, potisnutim problemima koje osetljivo drugo
stanje kao talas izbacuje na površinu.
Dobra vest
za sve trudnice jeste podatak da se u devetom mesecu trudnoće pojačano luči
endorfin koji će dovesti do opuštanja, osećaja blagostanja pa se neretko dešava
da se žene pred porođaj začude jer je strah naprasno isčezao. „Termin mi je za koji dan, a ja sam opuštena kao da se ne dešava“, „Toliko sam se plašila, a sad sam potpuno mirna, čekam da konačno ugledam to malo stvorenje“. Kada
porođaj počne javiće se blaga trema,
uzbuđenje, lučiće se adrenalin
koji će pokrenuti i prve kontrakcije. Dakle priroda je na sve mislila i dobro
nas je pripremila. Međutim ukoliko se
strah intenzivira i nastane panika u toku porođaja, adrenalin može zaustaviti porođajni tok. Panika
nastaje kada nas „preplavi“ strah u situaciji iz koje ne možemo pobeći. U
takvoj situaciji, brojni bezkorisni
pokreti trošiće energiju neobhodnu za porođaj kao i kiseonik. Da se to ne bi
desilo važno je da se „pozabavimo“ strahom pre samog porođaja.
Strategije prevladavanja straha
1.
PRIHVATANJE. Da bi se uopšte bavili strahom neophodno je
da ga prvo prihvatimo, bez dodatne
krivice ili straha od straha. Umesto
potiskivanja, osude ili borbe, treba mu prići i videti zašto je on tu. Šta želi da nam poruči? Od neprijatelja stvorite partnera koji će vam
pomoći i dovesti vas do nečega što će vam koristiti. Pričajte o vašem
strahu, sa partnerom, prijateljicom, sestrom, dulom.
2.
SUOČAVANJE. Strah od nepoznatog rešava se
upoznavanjem, staviti na svetlo nešto
što je čučeći u mraku izgledalo zastrašujuće.
Saznajte što više o porođaju.
Škole za trudnice nude informacije o toku porođaja, a danas puno informacija možete pronaći i na
internetu, u knjigama, časopisima,
priručnicima za trudnice. Obiđite porodilište i pitajte tamo sve što vas
interesuje. Iskustva drugih žena mogu biti od pomoći ali treba imati u vidu da
je svaka žena jedinstvena, a svaki
porođaj priča za sebe. Treba biti svestan
da se negativna iskustva više čuju, što
zbog potreba osobe koja je to iskustvo doživela da podeli svoju bol, što zbog naše osetljivosti na negativnu vest.
Naš strah će nas voditi do tih negativnih primera jer se on time hrani. Strah kao da govori: „Eto vidiš da je
strašno“. Ne hranite vaš strah tuđim
negativnim iskustvom već se upoznajte sa realnom slikom porođaja. Vas treba da zanima kako porođaj
izgleda, kroz koje faze prolazi i šta ja
mogu da radim u svakoj od tih faza kako bi bila aktivan učesnik i pomagač.
3.
VEŽBANJE ZA POROĐAJ. Dobar kontakt i pozitivan odnos sa telom
učiniće da vi i vaše telo budete partneri na zajedničkom zadatku. Vežbanje
joge, meditacija, vežbe telesne svesnosti, vežbe disanja, ples. . .
pomoćiće da se povežete sa svojim telom,
a i da se relaksirate i opustite u toku trudnoće. Vežbanje vizualizacije
porođaja, učiniće da koliko god puta
želite prođate, u glavi, na sigurnom,
kroz ceo tok porođaja. Zamislite da kreću prve kontrakcije. . Šta radite? Koji ćete položaj zauzeti? Krećite se,
dišite. Kontrakcije se
pojačavaju, sve su češće i intenzivnije.
Šta sad radite? I tako dalje. . . sve do napona i cilja, trenutka kada ćete ugledati vašu bebu i
shvatiti da je ceo put imao svoj smisao.
4.
SUPORTATIVNA PODRŠKA. Najbolja podrška u trudnoći i u toku porođaja
je otac deteta. Istraživanja su pokazala
da se trudnice koje pohađaju kurseve pripreme za porođaj zajedno sa
partnerima, manje plaše, opuštenije su,
a ukoliko muž prisustvuje porođaju,
osećaju se sigurnije i porođaj traje kraće. Povedite partnera na kurs
pripreme za porođaj ili zajedno čitajte o porođaju. Podršku možete naći i u prijateljici, sestri,
duli.
5.
KONTAKT SA BEBOM. Veza sa bebom počinje još dok je ona u
stomaku. Najčešće trudnice postaju
svesne svoje bebe onog trenutka kad osete prve pokrete ploda. Pričajte sa vašom bebom. Dogovarajte se oko porođaja. Zamišljajte kako
beba prolazi porođajni kanal i dok to vizualizujete pokušajte da sa svakim
izdahom sve više opuštate vaginu i ceo porođajni put. Zamišljajte kako beba mekano i nežno, kao kroz oblake, dolazi do cilja. Nekim trudnicama pomaže i
zamišljanje već rođene bebe. Zamišljajte
kako je dojite, šetate, njišete se,
mazite je, ljubite. .
Najvažnije
za svaku ženu jeste da se oseća sigurno u toku porođaja. Porazgovarajte sa vašim ginekologom oko
izbora porođaja. Svaka žena bi trebala
da ima izbor. Da izabere mesto i
način, koji će za nju biti najudobniji i
najsigurniji. Za neku ženu to će biti
carski rez, za neku epidural, a za neku porođaj kod kuće. Raspitajte se o
mogućnostima i izaberite ono što vama najviše odgovara.
Ukoliko
ipak smatrate da vaš strah prelazi granice „normalnog“, ne ustručavajte se da potražite pomoć. Najverovatnije
se iza takvog straha krije neki drugi strah ili problem pa će psihološko
razrešenje imati dugoročne pozitivne efekte i odraziće se i na druge životne
situacije.
Нема коментара:
Постави коментар