Skoro svaka majka želi da doji svoju bebu. Na to ukazuju i istraživanja, a i zdrav razum. Međutim, uprkos jakoj želji, veliki broj mama ipak ne doji. Zašto?
Čini mi se da je upitanju jedna kolektivna i opšta MORAtiranija posebno kada je upitanju majčinstvo.
Ako si trudna MORAŠ biti srećna, vesela i
uvek raspoložena jer tvoje raspoloženje utiče na bebu.
MORAŠ se hraniti zdravo.
MORAŠ se poroditi prirodno
jer je to bolje za bebu.
MORAŠ biti hrabra.
MORAŠ izdržati.
I naravno MORAŠ dojiti svoju
bebu.
Ima i dalje..
Kako bi dojila svoju bebu:
MORAŠ biti uporna.
MORAŠ dojii na tri sata ili
MORAŠ dojiti kad god to beba zatraži (ovo zavisi od toga sa kim razgovarate)
MORAŠ se izmlazati, ručno,
pumpicom i čime god.
MORAŠ biti smirena,
raspoložena, srećna jer to utiče na bebu, a i na proizvodnju mleka.
MORAŠ primiti roditelje u kuću bez obzira što su ti
sise po ceo dan otkrivene, što beba plače i što se još nisi oporavila od
porođaja. MORAŠ jer oni su baba i deda i treba da vide svoje unuče.
MORAŠ biti i dobra supruga
da se novopečeni data ne oseća zapostavljeno.
I zapamti MORAŠ, MORAŠ I
MORAŠ da istraješ u dojenju jer to je najbolja hrana za tvoje dete.
Mislim da je nakon toliko moranja dovoljno da samo
jedna osoba kaže „uzmi dohranu“ kako bi
mama digla ruke i odustala. Odustala od nečeg što je normalno i prirodno i što
ne bi trebalo da bude ni približno teško kao što se to danas čini.
Drage mame, opustite se. Istina je da vi ustvari
ništa NE MORATE!
Trudnoća je divno stanje ako joj se ne opirete i
prepustite se svemu onome što donosi. A doneće ne samo pozitivne i lepe nego i
one manje prijatne emocije. Uredu je i ako vam je muka i ako vam je dosta i ako
se ne osećate prijatno da nosite par kilograma u svom telu. Možete i da se
naljutite i da se posvađate. Vaša beba će biti ok sa svim tim. Povremeno
neraspoloženje neće uticati na vašu bebu. U krajnjem slučaju i ta beba će
jednom doživeti sve te emocije.
Bilo bi lepo da se svi hranimo zdravo. Svaki dan,
a ne samo u trudnoći. A koliko ukupno ljudi znate koji se 100% hrane zdravo?
Jedite kao i do sada, slušajte potrebe svog tela i udovoljite mu.
Porođaj nije lak, a i prvi put je to sasvim nova
situacija u životu. Nemamo predstavu o tome kako će da izgleda i koliko i kako
će da boli. I sasvim je ok da se bojiš, da strepiš i da ne budeš hrabra kao što
je tvoja okolina navikla da budeš.
Idealno je da se porodimo prirodnim putem, bez
ikakvih stimulacija, epidurala i ostalih neprirodnih intervencija. Ali ako se
iz bilo kog razloga odlučite za epidural, carski rez ili bilo šta drugo, taj
razlog se tiče samo vas i niko nema preva da se meša i sudi o tome. Moje telo,
moja stvar. I zaboga, ako i ne bude kako ste zamislili niste jedini. Važno je
da na kraju puta i vi i beba budete dobro.
I da se vratimo na dojenje.
Istina je da NE MORATE da dojite. Možete odmah da
kupite dohranu i flašicu. Mnoge bebe su tako odhranjene i sve je uredu. Ali tu
mogućnost ćete imati uvek. Čak i ako ne odustanete. Pokušajte, zaista nije
teško kad vas niko na to ne primorava.
NE MORATE da gledate na sat i obročavate bebu. Ni
mi odrasli nismo uobročeni, već jedemo kada smo gladni. Da biste pokrenuli
laktaciju prvih dana dajte svojoj bebi da siki što češće. Time ćete rešiti
mnoge probleme. Beba će najbolje izvući uvučene bradavice, olakšaće vam bol u
grudima i mleko će početi da teče. I ne bojte se da ga neće biti dovoljno.
Jedna mama može da doji i više beba istovremeno. Koliko se mleka potroši toliko
se ponovo stvara. Smeta vam što nemate ritam i ipak ste od onih koji žele neki
red i da se zna kad beba ruča. Polako. Beba će se verovatno sama uobročiti i to
vrlo brzo.
NE MORATE da uspete iz prve i verovatno nećete. NE
MORATE biti raspoložene i nasmejane. NE MORATE primati nikoga u goste, pa ni
roditelje ako vam to ne prija.
NE MORATE da se izmuzavate između podoja i time
ceo dan posvetite dojenju. Lakše je dati bebi češće da doji i tuširati toplom
vodom uz blagu masažu koja će smanjiti napetost u grudima.
Vi ništa ali baš ništa NE MORATE. Opustite se i radite baš onako kako vama
odgovara. Najčešće je i najbolje baš ono što mama instingtivno oseća da treba
da uradi. I naravno uvek možete da odustanete. Ali ako istrajete čeka vas
veliko olakšanje. Bebina hrana na dohvat ruke, lakše putovanje, bezbrižnije
roditeljstvo i mnogo, mnogo divnih i čarobnih momenata kada ćete poželeti da
nikad ne prestanete da dojite.
NE MORATE dojiti šest meseci, ni godinu dana. NE
MORATE prestati sa dojenjem ni posle dve
godine. Pustite to šta drugi misle i dojite onoliko dugo koliko vi i vaša beba to
želite.