Nekada su se žene porađale same. Same ili
uz pomoć seoske babice koja bi od obrazovanja imala samo svojih nekoliko
porođaja i dece. Priroda je toliko savršeno stvorila žensko telo da ono zaista
sve obavlja samo. Dobro, skoro sve. Žene su rađale na njivi, u šumi, u svojoj
kući. U tome su im pomagale tetke, drugarice ili priučene žene. Rađale su nekad
živu, a nekad i mrtvu decu. Nekada su i one umirale. Ali sve se to smatralo
normalno i prirodno. Da, prirodna selekcija. Kako žene nisu želele da umiru
niti da rađaju mrtvu decu, pohitale su u bolnice, a babice su zamenili lekari.
Kako je medicina napredovala otišlo se u onu drugu krajnost, u patologiziranje
porođaja koji ustvari nije bolest već prirodan i zdrav čin reprodukcije. Žena, do juče zdrava, osnažena iskustvom
trudnoće, sa telom tako savršeno pripremljenim da rađa, danas leži u porođajnoj
sali, sama, prikačena na infuzije i aparate. Medicina jeste smanjila broj
smrtnih ishoda ali je i dovela do komplikacija koje se nisu događale prilikom
normalnog i nesputanog porođaja. Veliki
broj porođaja u bolnici završi se carskim rezom, a gotovo na svakoj ženi radi
se epiziotomija ili presecanje međice. Ženama se u bolnici putem indukcije
ubrzava porođaj, time se sprečava prirodan tok i telo se ometa u svom procesu
rađanja. Danas i u medicinskom osoblju raste svest o tome da je prirodan tok
bolji kako za majku, tako i za dete, pa se u modernijim i bolje opremljenim
porodilištima, ženi dopušta da neometano rađa. U toku kontrakcija ženi se
dozvoljava da šeta, pije vodu, sedi na pilates lopti, sluša muziku... Ona nije
ostavljena sama već joj je omogućeno prisustvo supruga, mame, drugarice, dule.
Međutim u našim porodilištima još uvek nije zaživela ovakva praksa, osim u
pojedinim manjim porodilištima gde uslovi tako nešto dozvoljavaju.
Nezadovoljne tretmanom u porodilištima ili
zbog udobnosti sopstvenog doma, sve više žena se danas odlučuje za porođaj kod
kuće. Žena ima pravo da bira gde i na koji način će se poroditi, a isto tako
ima pravo da se oseća sigurno i da uz nju bude stručno lice ukoliko ona to
želi. U zemljama u kojima je kućni porođaj legalizovan, porodilja koja želi na
ovaj način da rodi, dobija jednu do tri iskusne babice koje su posebno obučene
za porođaj kod kuće. U nekim zemljama babice čak vodi celu trudnoću, a lekar se
uključuje tek ako postoji potreba za tim.
Kako se postaje babica?
Babica se pre svega rađa sa posebnim
osobinama i potrebom za pružanjem podrške prilikom dolaska čoveka na svet. Ona
je hrabra, intutivna, empatična, brza ali istovremeno i nežna. Ali pre svega
ona je ODGOVORNA. Odgovorna ne za jedan već za najmanje dva života. Zato, ona
vredno uči i ceo radni vek usavršava svoje znanje kako bi bila što bolja i
sigurnija u sebe, kako bi bila najbolja podrška ženi u trenutku rađanja. Da bi
postala to što jeste ona ide u školu i na praksu. Pre podne je u bolnici, a
popodne u učionici. Kad završi školu još uvek nije spremna za porođaj. Oseća strah, strepnju i tremu pri svakom
novom rađanju. Nije joj svejedno da uzme takvu stvar u svoje ruke. Posle
mnoštvo porođaja koje će samo da gleda i tako uči od starijih, iskusnih babica,
usudiće se da učesvuje u rađanju posteljice i kupanju novorođenčeta. Puno će
vremena i prakse proći i tek kada se oseti sigurnom učestvovaće i u porađaju. A
tek kad više ne bude ni znala broj porođaja u kojima je učestvovala, kada se
doškoluje na visokoj školi ili fakultetu, usudiće se da bude sama sa porodiljom
u neometanom porođaju kod kuće. Kako u većini slučajeva, kod prirodnog porođaja
sve prođe kako treba, možda joj sve to i nije potrebno. Ali ona je babica i ona
je odgovorna. Ona ništa ne prepušta slučaju!
Neke se žene same porode kod kuće.
Jednostavno imaju poverenja u sebe i svoje telo. Nekada prisustvuju samo dule.
Dula je drugarica, dobra vila, koja pruža podršku u toku porođaja ali ne
stručnu i medicinsku pomoć već onakvu kakvu su žene nekada imale kad su rađale
u kući. Dula će je masirati, negovati, pričaće sa njom, ohrabriće je, skuvaće
joj supu ili čaj. Međutim, ako žena želi da se uz stručnu pomoć tj u prisustvu
babice ona mora da zna da je ta babica, zaista stručna i školovana.
Kako naša država nema sluha za potrebe
ovih žena, koje će se poroditi kod kuće bez obzira na stav države, otvorilo se
jedno jako rizično polje. Bez postojanja zakona koji bi stavio okvire i
obezbedio da postoji kontrola prilikom porođaja kod kuće, praktično bilo ko
može da se predstavi kao babica ili lekar i uzme sebi za pravo da učestvuje u
porođaju. Ostavljeno je ženama da same procene kompetentnost osobe koja će se
predstaviti kao stručna.
Institut za prirodnu medicinu u Beogradu,
otvara vrata svima onima koji žele da budu babice. Ukoliko ste i vi jedan od
njih možete to postati, preko noći. Dovoljno je da završite kurs koji
podrazumeva da položite 8 ispita i praksu za koju je zadužena žena koja je
završila isti taj kurs sa vrlo sumljive dve godine iskustva koje se ne zna gde
i kako je stekla. Kada to završite dobijate diplomu babice koja govori o tome
da ste osposobljeni da porađate žene kod kuće. Sada zamislite ženu koja jako
želi da se porodi kod kuće i ima ispred sebe ženu koja nosi diplomu babice i
kaže da se bavi baš porođanjem kod kuće. Kako žena da zna da li je to ista ona
babica koja se godinama školovala i sticala iskustvo? Da li će joj pasti na
pamet da ispred sebe ima samo kursadžiju?! Kome bi još palo na pamet da neko sa
kursom može da bude babica? A odgovornost, šta je to?! Razumemo da se danas
brzo živi i da svi žele nešto instant ili što bi u narodu rekli „preko hleba
pogaču“. Ali, da nismo možda, malo više, pogubili konce? Na istom tom fakultetu
možete da postanete lekar prirodne medicine, magistar ili doktor. Naravno,
moraćete da položite nekoliko ispita kao što su na primer braon napitci ili
lečenje postom.
I na kraju ostaju brojna pitanja. Kako je
ovaj fakultet dobio dozvolu za rad? Ko ga je akreditovao? Da li će država
uraditi nešto da spreči ovo anarhično ponašanje tamo gde bi moralo biti
kontrole? Da li ćemo se i dalje praviti da se sve žene porađaju u porodilištu?
Legalizacija kućnog porođaja omogućila bi postojanje izbora na koji žena želi
da donese bebu na svet ali i bezbednost u takvoj odluci. Siguran porođaj, u
udobnosti sopstvenog doma. Tada bi žena koja želi kod kuće da se porodi, dobila
stručnu babicu i hitan prevoz ako bude potrebe da se porođaj ipak završi u
bolnici. Sprečila bi se mogućnost da se porođajem bave nestručna lica ali ono
najvažnije, sprečili bi se mogući negativni ishodi.
Savet za trudnice koje se odluče za kućni
porođaj: dobro se raspitajte i informišite o svemu, a posebno o osobi kojoj ćete
ustupiti ogromno poverenje!
http://yourlisten.com/MirkoFilipovic/kurs-za-babice-fakulteta-prirodne-medicine
http://yourlisten.com/MirkoFilipovic/miroljub-petrovi-i-kurs-za-babice
http://yourlisten.com/MirkoFilipovic/kurs-za-babice-fakulteta-prirodne-medicine
http://yourlisten.com/MirkoFilipovic/miroljub-petrovi-i-kurs-za-babice
Нема коментара:
Постави коментар